| 2019-07-05 12:53:00 JOŠ JEDNA GENERACIJA ZAVRŠILA OSNOVNO ŠKOLOVANJE 4. srpnja 2019.g. svečano smo ispratili još jednu generaciju osnovnoškolaca. Uručene su nagrade najboljima - učenicima koji su svih osam godina završili s odličnim uspjehom (5,00), proglašeni su učenica i učenik generacije. U ima svih učenika Teodora Hublin pročitala je "Pismo generacije" kojim su se učenici osvrnuli na svoj tijek školovanja i izrazili svoju zahvanost nama odraslima koji smo ih osam godina podučavali i brinuli o njima. S ponosom se zahvaljujemo učenicima na svim "lekcijama" koje su i oni nas naučili. Sretno vam dragi učenici u daljnjem školovanju.
Pismo generacije koje će pamtiti sve nacije I tako još jedna generacija odlazi, kao i mnoge druge u srednju školu dolazi. Sada svatko od nas svojim putem kreće, ovisi kakvih je ocjena imao sreće. Osam godina puno na početku izgleda, no kratko je to vrijeme kad se s kraja puta gleda. Tijekom tih godina, prijateljstva su se stvarala, novih radosti vrata se otvarala. Bilo je puno zabave: igre, razgovori, rođendani kada se slave i tračevi kad se izjave. Razne smo učitelje i učiteljice upoznali i od njih mnogo znanja primili i spoznali. U koječemu smo dobri bili, razne predmete naučili. Svakome je drugačije do škole bilo stalo, ovisi koliko mu se učiti dalo. Tako su nekima slabe ocjene padale, a razrednice se samo nadale. Mnogo smo se trudili, a učitelji i učiteljice su naše znanje sudili. A sada se na kraju opraštamo s njima, da im pokažemo da i u nas zahvalnosti ima. Zahvaljujemo se na trudu i njihovome mučenju, jer to je sve pridonijelo našem učenju. Učitelji i učiteljice će svi u našim sjećanjima ostati, kao što su i generacije stare u njihovim sjećanjima odlučile opstati. Ovo je možda naraštaja našeg kraj, no prijateljstva naša nisu završila put taj. Ako su prijateljstva istinita bila, trajat će i dalje. Oko toga ne treba ulaziti u detalje. Čemu plač i tuga? Život dalje ide, da će biti svega, svi već dobro vide. No to nas ne sprječava da se sjetimo i našu staru školu ponekad posjetimo. Kraj nikada nije završetak, već nečega novoga početak. Istina, rastanak je težak, svatko si suze briše; zajedno kao osnovnoškolci nećemo biti nikad više! Ali kao što rekoh, za sreću razloga ima, zanemarimo li raspad našeg legendarnog tima. I kada odlazimo, to radimo sa stilom, ako ništa drugo, sa suzama kilom. Stoga još vam jednom hvala, učiteljice i učitelji naši, i neka vam u srcima ostanemo mi, omiljeni vam osmaši. |
| Osnovna škola Sračinec |